Sve više potrošača javlja nam se sa zahtjevom za pomoć, jer su „prevareni“ preko Facebook-a. Iako smo već pojašnjavali da Facebook nije profil online trgovine, začuđuje lakoća kojom potrošači nasjedaju na prijevare. Naima na Facebooku „dobro informirano – prevaranti“ otvore profil čovjeka koji tvrdi da ima dojave za kladionice. Ustvari one ne traži naivne potrošače, jer glad za lakom zaradom je najjači mamac. „Dobro informirani – prevarant“ bez suvišnih zašto prihvaća zahtjev za fejs prijateljstvom, a na upit konkretizira ponudu.
Traži da mu se uplati 100 eura, kako bi dojavio na koji par treba igrati na sportskoj prognozi, a di sve bilo još uvjerljivije pristaje da mu se još 150 eura uplati poslije utakmice tj. kad se pokupi veliki „sigurni“ dobitak
Prevarene potrošče nije smetalo što pri sklapanju posla nisu dobili nikakvu garanciju da će dojavu zaista i dobiti. „Dobro informirani – prevarant“ iskorištava blagodati korisničkih računa u kladionicama.
Naime kod otvaranja korisničkog računa u kladionici potrebno je dati o OIB, no ako se račun otvara putem internata vjerodostojnost podataka koji se unose je nemoguće kontrolirati.
Brza i laka zarada je primamljiva, no slijedi bolno otriježnjenje, kad potrošač shvati da je prevaren jer „Sigurna dojava“ - uopće nije sigurna.
Npr: Tristo potrošača će poslati upit u inbox koja će bit sigurna dojava. Za prvih sto biti će jedinica odnosno pobjeda domaćina, za drugih sto biti dvojka tj. pobjeda gosta, trećih sto biti će nula tj neriješeno. Od ta tri ishoda, jer svaka utakmica ima samo ta tri moguća ishoda, 100 ljudi će dobit, 200 će izgubit novac. Tih sto koji će dobit nastavit će igrat dalje. „Dobro informirani – prevarant“ je već u startu „zaradio“ 10.000 eura.
Kada „prevareni“ potrošač razočaran pita „Dobro informiranog – prevaranta“ o čemu se radi, vrlo brzo dobije odgovor kako je u pitanju greška da dobiva besplatno novu dojavu, ovaj put, „100 posto sigurnu“.
Ako „Dobro informirani – prevarant“ posumnja da mu je u opasnosti otkrivanje identiteta (iako je koristi u komunikaciji ime, naravno lažno) gasi profil na Facebook stranici, a „prevareni“ potrošač traži raspoloživu udrugu za zaštitu potrošača, da mu pomogne jer je prevaren, a svjestan je da je u cijeloj raboti i on kršio zakon, pa kako sad da traži pomoć institucija sistema.
Iznosi za uplatu uvijek su manji od 1.000 kuna jer u tom slučaju policija neće podizati kaznenu prijavu i jedino što potrošač može učiniti je pokretanje privatne tužbe. Ali kako nekoga kazneno goniti zato što smo zajedno s njima činili kazneno djelo, pa nas je prevario?
Opetavano savjetujemo potrošče, a ujedno informiramo:
Ni pod kojim uvjetima nemojte preko facebook društvene mreže sklapati bilo kakve poslovne aranžmane, ta mreža nije namijenjena trgovini nego socijalizaciji. Prije odlaska na „fejs poduzetništvo poželjno je da se konzultirala sa svojom udrugom za zaštitu potrošača, jer od prijevara preko fesja praktično zaštita ne postoji, osim preventivne zaštite, a posebno kod „malih“ iznosa do 1000 kuna.
Ž.T.
