Poznati su marketinški trikovi trgovaca s glazbom, razmještajem proizvoda na policama, slatkišima u blizini kase, „slučajno“ ostavljenim paletama proizvoda na prolazima između polica i sl. Blagdanska potrošačka groznica je prilika da se isprobaju i druge metode, te da se iz potrošača izvuče još koja kuna koju inače nije planirao ostaviti u trgovini.
U Karlovcu su nam se sinoć aktivisti javljali razočarani kako u večernjim satima više nema za kupiti glavice kiselog kupusa u trgovinama. Potrošači su bili zaprepašteni kako se Billa, Kaufland, Konzum ….., nisu pripremili, a znali su da se za Novu godinu kuha sarma. No, o čemu se radi pokazalo se jutros kad sve trgovine imaju glavice kiselog kupusa u dovoljnim količinama. Iako se popuna trgovina vrši u ranojutarnjim satima, poznato je da kupus baš i nije lakopokvarljiva roba, koja se naručuje samo za slijedeći dan.
Sasvim je izvjesno da možemo ustvrditi da je na djelu nepoštena poslovna praksa, a ne samo marketinški trik trgovaca, jer su na taj način trgovine privukle ili bolje reći natjerate potrošače da dođu u trgovinu, u čemu se mogu uočiti elementi nepoštene poslovne prakse jer je razvidno da potrošač, kad je već tu, sigurno neće kupiti samo glavicu kupusa. Pri takvoj kupovini se donosi odluka na brzinu, koja se inače ne bi donijela.
Zakon o zaštiti potrošača nepoštenu poslovnu praksu definira kao poslovnu praksu koja je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
Ž.T.
