Istraživanje koje je provela mreža TNS Political & Social u Hrvatskoj (prilog) između 30. ožujka i 21. travnja 2015. „dokazuje“ promjene na bolje glede informiranja potrošača u Hrvatskoj, ali i mali „pad“ popularnosti udruga za zaštitu potrošača iako potrošači još uvijek najviše vjeruju udrugama.

To je telefonska anketa (putem fiksnih i mobilnih telefona) provedena je na uzorku od približno 1 000 ispitanika u dobi između 21 i 45 godina iz različitih društvenih i demografskih skupina na hrvatskom jeziku, Glavne uprave za zdravlje i potrošače (DG SANCO).

Jasno je da je anketiranje tendenciozno jer zahvaća isključivo populaciju koja se služi internetom, te ime za cilj opravdati kampanju koju je EU (DG SANCO) masno platila Sloveniji da je provede u Hrvatskoj „informiranje“ potrošača u Hrvatskoj, pri čemu je uključeno nekoliko marketinških agencija i plaćeni oglasi u većini medija nacionalne i lokalne razine. Pri tome su uključene hrvatske udruge za zaštitu potrošača, ali isključivo one koje imaju savjetovališta za zaštitu potrošača odobreno od Ministarstva gospodarstva. Ostale udruge za zaštitu potrošača u Hrvatskoj nisu mogle učestvovati u tome, pače, potpuno su ignorirane.

No i anketa pokazuje, s time se slažemo, da su potrošači dobili informacije o nekim svojom pravima, no u tom velikom marketinškom poslu potrošači nisu dobili informaciju kako zaštiti svoja potrošačka prava, eventulano u nekim plaćenim oglasima je dana obavijest da se obrate udrugama za zaštitu potrošača, a davan je isključivo jedinstveni telefonski broj (072/414-414) broj savjetovališta za zaštitu potrošača.

ROZP kao i sve njezine članice imaju organizirana savjetovanja u kojima volontiraju osposobljeni aktivisti tih udruga. Naša savjetovališta MINGO niti priznaje, niti nas podupire. Uspijevamo raditi isključivo zahvaljujući gradovima i županijama koji su pokazali razumijevanje za zaštitu prava svojih potrošača, a njih je u Hrvatskoj još uvijek malo.

Anketa koliko god je jednostrana, ipak nam daje informacije iz kojih izvlačimo poučke:

1. Premalo smo u javnosti. Raspolažemo sa premalo sredstava da bi mogli organizirati svoju medijsku kampanju, a često naša priopćenja nisu interesantna medijima, jer nemaju senzacionalizma. Npr. za Udrugu „Franak“ se zna, pokazuje anketa. Ne umanjujući značaj te udruge, no Kolektivnu tužbu za Franak je podigao Savez POTROŠAČ, jer on to može po Zakonu o zaštiti potrošača i Odluci Vlade. Udruga Franak nije mogla podići Kolektivnu tužbu tj. odbacili su joj tužbu, jer nemaju pravo pokretati takve tužbe. Kako se kriva percepcija napravi u javnosti pokazuje i izvješće u kojem potrošači opće nisu čuli za Savez „POTROŠAČ“, nego Društvo „POTROŠAČ„ ???? To govori da je anketar ponudi potrošačima samo pitanje, jesu li čuli za Udrugu „Franak“ i Društvo „POTROŠAČ“
2. Jasno je ono što govorimo od ulaska Hrvatske u EU, kada je Savez „POTROŠAČ“ izbačen iz pridruženog članstva u BEUC-u, zbog „neplaćanja“ članarine, tako da Hrvatska sada nema predstavnika udruga za zaštitu potrošača (jednina članica EU) u BEUC-u, da je MINGO krenulo sa vrlo agresivnom eutanazijom pokreta za zaštitu potrošača, vjerojatno po nalogu EU, jer razvidno je u izvješću kako su slavodobitno napisali da se smanjio broj potrošača koji bi zatražili pomoć u udrugama.
3. Mi smo to shvatili i prije rezultata ankete, te smo u ROZP krenuti sa novom Strategijom koju smo usvojili, http://rozp.hr/index.php/strategija, jer je MINGO kao resorno ministarstvo (izraziti sukob interesa), kao i Vlada RH u službi krupnog kapitala i banaka, te je jasno, a i praksa je pokazala, da ono „štiti“ prava potrošača, samo do razine reguliranja tržišta i odnosa između trgovaca. Pa tako i aktualni Zakon o zaštiti potrošača u mnogim dijelovima možemo iščitati kao Zakon o zaštiti trgovaca.
4. ROZP je po ukidanje Državnog inspektorata, kao nezavisnog tijela nadzora, krenula sa inicijativama:

• da se formira nezavisno tijelo za zaštitu potrošača nacionalne razine
• da se osnuje Ured za zaštitu potrošača pri Vladi RH
• da se osnuje sukladno Zakonu o zaštiti potrošača savjetodavno tijelo za zaštitu potrošača u Saboru.
• da se imenuje povjerenik za zaštitu potrošača predsjednika RH

Nijedan inicijativa nije prihvaćena, uglavnom uz pojašnjenje da nema novaca, ali zato u novčanicima potrošača ima novaca i služe kao bankomati sa cjelodnevnim radnim vremenom iz kojeg novac podižu kako god kome zatreba, ne libeći se pri tome čak kršiti pozitivne hrvatske zakone, pa čak i Ustav RH.