Prije tri godine bilo je vrlo aktualno mora li potrošač plaćati uslugu odvoza smeća, ako je ne konzumira tj. smeće mu se ne odvozi. To je slučaj u „turističkom naselju“ Zvečaj gdje odvoz smeća naplaćuje sadašnja „Čistoća“ d.o.o. iz Duga Rese i u općini Žakanje gdje je po odluci lokalne samouprave kontejter za smeće postavljen na jednom mjestu i svi građani moraju donositi otpad u taj kontejner, a naplata „odvoza“ smeća se vrši prema broju članova kućanstva. Zaprimili smo brojne pritužbe potrošača, na koje smo i reagirali pismenim upozorenjima trgovačkim društvima koje provode monopolističku diktaturu, slali smo prijave tadašnjem Državnom inspektoratu, koji je doduše davao samo upozoravajuća mišljenja. No bahatost i samovolja u naplaćivanju neučinjenih usluga i monopolistička prisila (koja je zabranjena Ustavom RH čl.49), te glad za novcem povela je lokalne političare i njihova trgovačka društva, da počnu potrošače davali u koncesiju, što je zbog sporosti nadzornih tijela rezultiralo porobljavanjem potrošača
Iako smo mi stalno na svim razinama upozoravali da je takva praksa nepoštena i agresivna, te da je zabranjena Zakonom o zaštiti potrošača, takvom ponašanju je pogodovalo to što se potrošači još uvijek boje zamjeriti općini/gradu. Posebno, čim bi se spomenuo sud ili ovrha, većina potrošača bi u strahu platila i ono što nikada nisu konzumirali. Rijetki su potrošači koji su prihvatili naš savjet i krenuli u pravnu bitku za ostvarivanje svojih potrošačkim prava. Mi kao udruga ne možemo zastupati pojedinačno potrošače i u njihovo ime pokretati sudske sporove, ali možemo i imamo zakonsku obvezu savjetovati potrošače i upozoravati na kršenje prava potrošača.
Koliko god borba za pravdu bila komplicirana dva potrošača su odlučila prihvatiti naš savjet i pokrenuli su sporove kod Suda časti HGK i redovnih sudova. Jedan je vezan za bivše „Komunalno Duga Resa“ d.o.o. gdje se naplaćuje odvoz smeća „vikendašima“ na Mrežnici u Zvečaju skuplje nego domicilnim građanima, a smeće se ne odvozi, te drugi koji je u Žakanju, gdje se naplaćuje „korištenje“ kontejnera postavljenog na jednom mjestu, a potrošači bi i s udaljenosti od više od kilometra trebali donositi smeće u taj kontejner.
Poslali smo i upozorbe s pojašnjenjima u oba narečena koncesionara, ali smo dobili bahate odgovore kako oni „rade po zakonu“. Slučaj u Zvečaju je još u fazi pravosudnog rješavanja spora, a slučaj u Žakanju je riješen gdje je gospođa Ana Petrušić, koja nas je zatražila pomoć, dobila sudski spor i na Sudu časti HGK, kojim je „Komunalno Ozalj“ d.o.o. dobilo „Javnu opomenu“ i po žalbi na Županijskom sudu, koji je ukinuo postupak ovrhe prema gospođi Petrušić i naložio „Komunalnom Ozalj“ d.o.o. da plati sve troškove sudskog postupka.
Grad Ozalj i Općina Žakanje kao vlasnici trgovačkog društva „Komunalno Ozalj“ d.o.o. se još nisu očitovali, a mi javno pitamo, hoće li netko snositi odgovornost bar moralnu, ako ne političku i materijalnu za sustavnu „pljačku“ potrošača koja se provodi i dalje, jer gospođa Petrušić je riješila slučaj za sebe, ali nije i ne može za druge potrošače, pa je sukladno Zakonu potrebno da svaki potrošač ponaosob podnese prijavu i/ili tužbu za svoj slučaj.
Bez obzira što su neki hrvatski zakoni, posebno u javnim uslugama, pisani na način da daju pravo i obvezu lokalnoj samoupravi da sama odlučuje o uslugama na svom području, to ne znači da iste mogu provoditi monopolističku samovolju, a potrošače pretvoriti u bankomate iz kojih bez ograničenja prelijevaju sredstva u svoje lokalne proračune pod krinkom „boljitka“.
Naše temeljne tvrdnje i savjeti potrošačima su:
Pozivamo sve potrošače da ne dozvoljavaju da se krše njihova potrošačka prava. Pri tome nemojmo očekivati da će nam netko iz Bruxelessa ili Zagreba doći riješiti probleme u lokalnoj samoupravi.
Lokalna samouprava je dana nama potrošačima na upravljanje, koje provodimo posrednim i neposrednim odlučivanjem. Nije ovlast upravljanja dana gradonačelnicima i načelnicima općina ili gradskim i općinskim vijećima, oni su samo servis potrošača.
Predsjednik ROZP
Željko Tomašić. mag.ing.aedif
